Od Sljemena do Mont Blanca
1. Santi, ti si odabrao naslov, djeluje vrlo ozbiljno, inspirativno… Krenimo naravno od početka, trčiš, rekreativac si, ali ozbiljan u pristupu i treningu, većinom trčiš trail, nedavno si u Chamonixu na famoznom, svjetski poznatom UTMB-u istrčao svojih prvih 100k, točnije CCC® stazu. No ostalo prepuštam tebi, predstavi nam se ukratko… S kim trčiš, zašto trčiš, zašto trail, a ne cesta?
Zovem se Santiago, Argentinac sam koji živi već puno godina u Zagrebu. Počeo sam trčati prije više od 5 godina zato što sam htio promijeniti lifestyle i živjeti zdravije. Prvu sam godinu trčao sam, nakon čega sam se pridružio zagrebačkom „running crewu“ Zagreb Runners, kako bih naučio više o sportu i naravno, upoznao ljude koji se vesele trčanju kao i ja. Počeo sam strukturirano trenirati, učiti više o trčanju i baš jako zavolio sve vezano uz running community. Na početku sam trčao nekoliko kratkih cestovnih utrka (10 km i 21 km) i štafetu The Speed Project DYI od Zagreba do Beograda, prilikom koje sam prvi put iskusio probijati fizičke i mentalne granice. Nekoliko nas iz Zagreb Runnersa sudjelovalo je na lokalnoj trail ligi na Medvednici i to je bio moj prvi doticaj s trailom i od tada sam zaluđen trčanjem po planinama.
2. Objasni nam koncept running crewa, odnosno tko su Zagreb Runners; tko su Zagreb Runners tebi?
Zagreb Runners je running crew – grupa ljudi koja voli trčati rekreativno. Nalazimo se 3 puta tjedno, trčimo po raznim lokacijama u Zagrebu, stvaramo planove na koje ćemo trke zajedno, uvijek je dobra energija na treninzima, a nakon treninga se često nastavimo družiti. Svi su dobrodošli u ZGBR, od početnika do onih koji žele pripremiti zahtjevnije trke. Međunarodni smo tim, najglasnije navijamo kad netko od naših trči neku utrku, putujemo, podupiremo se i brinemo jedni za druge. Za mene su ZGBR ekipa prijatelja koja dijeli istu ludu strast prema trčanju, s kojim dijelim avanture i izazove.
3. Treniraš i na cesti i na trailu, zašto si se opredijelio za trail? Što misliš, je li to samo trenutno, je li do motivacije ili ima nešto drugo iza ove odluke?
Opredijelio sam se za trail zato što više uživam biti u prirodi. Volim planine i kada idem na trail za mene je to uvijek avantura. Za sada se fokusiram na trail, ali ne zatvaram vrata drugim izazovima.
4. Kako se po tebi razlikuju cestovno i trail trčanje?
Mislim da su to u potpunosti različiti sportovi – teren i oprema su drugačiji, mišići u tijelu rade drugačije. U konačnici bitno je da se trči, ali za mene je doživljaj trčanja u planinama baš opuštajući, volim biti daleko od buke, sa što manje distrakcija – samo ja, planina i nekoliko running buddyja.
5. Ovo je tvojih prvih 100k na trailu, ali nije tvoja prva ultra, je li tako? Koja je to bila utrka, tj kako je tekao tvoj razvoj kao trkača, od treninga, do utrka kraćih udaljenosti pa sve do ultre na UTMB-u?
Proces do 100 km je išao postepeno i prirodno. U 2020. godini polako sam počeo trčati više vikendima po Sljemenu, izgubio interes za cestovne utrke i posvetio se trailu. Svoje prve trail utrke pretrčao sam 2021. godine – Sljemenski Maraton 42 km i Medvednica Trail 60 km. Iduće sam godine sudjelovao na Krabat Trail 36 km, Istra 100 by UTMB 42 km, Innsbruck Alpine Trailrun Festival 80 km, Žumberak Trail 42 km i Julian Alps Trail Run by UTMB 60 km.
6. Kako su tekle pripreme za 100k utrku? S kim si trenirao, s kim se savjetovao? Koliko su se te pripreme razlikovale, ako su se razlikovale, od priprema za druge ultra-dužine?
Pripreme za CCC nisu bile lake, zato što sam bio na dugom putovanju van Hrvatske te sam morao trenirati bez Zagreb Runnersa. Treninge mi je osmislio trener Mikro – Ivan Milinković, koji je ujedno i trener ZGBR. Zadatak mu nije bio lak jer sam prva tri mjeseca proveo u New Yorku gdje nisam mogao tako lako do nizbrdica i uzbrdica kao u Zagrebu. Puno smo radili na planu treninga u teretani, puno trčanja na traci koja je simulirala nagibe na planini; višesatno trčanje na traci svaki bi puta privuklo poglede kod body bildera – „hahaha steper“ …i radio sam puno vježba snage. Uz teretanu nastavio sam raditi i cestovne treninge gdje je fokus bio na brzini i volumenu trčanja. Posljednji mjesec priprema proveo sam u Zagrebu i Sloveniji, svaki mogući trenutak za treniranje proveo sam u planinama da ponovno prilagodim tijelo planinskom trčanju.
Pripreme za ovu utrku trajale su 16 tjedana, nije svaki tjedan bio isti, ali na primjer, tjedan bi ovako izgledao: 2x tempo, 2x easy run, 1x dužina, 1x rest day i 2x gym trening.
7. Dakle, kombiniraš neku drugu sportsku disciplinu s treninzima trčanja?
Da, dva puta tjedno treniram snagu s hrvačima u hrvačkom klubu Lokomotiva Zagreb.
8. Je li ti prehrana, tzv. fueling važan tijekom dugih treninga?
Da, tijekom svakog treninga treniraš i prehranu za utrku, tako da u treninzima simuliraš kako ćeš se hraniti na utrci, da ti tijelo tijekom utrke bude spremno.
9. Koliko je u praksi prehrana igrala ulogu? Koliko je tebi nutricionistički aspekt važan, u prosječnoj sezoni treninga i dodatno, kad baš specifično pripremaš utrku? Opiši nam kako se hraniš tijekom priprema, kako si se hranio tijekom mjeseci priprema za CCC? Imaš li sad nakon utrke nekih saznanja, misli, što bi mijenjao, što bi svakako zadržao, što možeš savjetovati?
Budući da sam zadnju godinu dana proveo putujući, jednini aspekt koji je prehrana imala u mojem životu je da probam nešto novo i zanimljivo, ali nastojao sam da mi prehrana bude i dalje izbalansirana, da se zdravo i raznoliko hranim i da mi tijelo bude zdravo. Nisam previše opterećen kako se hranim, vjerojatno zato što vodim aktivan i zdrav život. Za sada ovako sve funkcionira dobro, tako da ne bi ništa mijenjao. U ovom trening blocku novitet su suplementi koje sam počeo dodavati obrocima – proteini i kreatin. Oni mi pomažu da se brže oporavim i mislim da ću s njima nastaviti i u budućnosti kada ću aktivno pripremati nove trke.
Utrka je startala u 9 sati u jutro i završio sam je nakon 17:44:01 sati. Tijekom utrke sam unio 12 gelova (Maurten) , 2 „bara“ (1x Cliff i 1x Waffle bar Naak), 1 litru elektrolita, 8-9 litara vode, 1 Red Bull 250ml, 2x Coca-Cola 0.15 ml. Na „aid stationima“ bi pojeo jako malo krute hrane, što je kada bilo dostupno: kruh, šunka, salama, sir , juha, banana, naranča – nisam na svakoj okrepnoj stanici jeo isto, ovisi što mi se u tom trenu jelo.
10. Koje su ti želje i postoje li planovi za novu sezonu? Koje su ti dugoročne želje, za sada, neostvareni snovi?
Sljedeće godine glavna utrka na kojoj mislim sudjelovati je La Sportiva Lavaredo 120 km, no uz to ćemo dodati još neke trke sa ZGBR. Dugoročna želja mi je imati dugovječnost u sportu, a neostvareni snovi trčati prestižne utrke kao UTMB, Western States 100 i Hardrock 100.
